Povijest Rijeke
Bogata povijest ovog grada na Rječini ostavila je trag na bezbroj mjesta. Prošećite, posjetite, zavirite, istražite... Ali prije toga, za domaću zadaću, upoznajte se s njome kroz priču o Rijeci.

Riječki počeci

 

Najstariji tragovi čovječje prisutnosti na današnjem području Rijeke potječu još iz doba paleolitika i neolitika, a ostaci pretpovijesnih gradina (Solin iznad Martinšćice, Trsatski brijeg i Veli vrh - Gradišće iznad Rječine) iz brončanog i željeznog doba. Takvo je naselje dominiralo Riječkim zaljevom te osiguravalo luku i u doba života Ilira (Liburna). 

 

Rimljani pomiču centar života bliže moru, na desnu stranu utoka Rječine u Jadran, na mjestu današnjeg Starog grada. O urbanoj razini rimske Tarsatike svjedoče brojni arheološki nalazi (temelji rimskih bedema, zidova zgrada, ostaci termi, rimskih vrata). Takvim smještajem na blago položenoj padini, s uskim obalnim pojasom, izdašnim izvorima pitke vode, zaklonjenim zaljevom s prirodnim obilježjem luke, ovaj je grad imao sve predispozicije da se razvije u važnu luku i trgovački grad. 

 

 

Flumen Sancti Viti - Rijeka Svetog Vida

 

Razvoj Rijeke potakao je novodoseljeno slavensko stanovništvo - Hrvate - da zauzmu Tarsaticu i otpočnu formirati novo naselje. Prva izvorna vijest o srednjevjekovnom naselju potječe iz prve polovine XIII. st., no tada se u povijesnim izvorima pojavljuju dva naselja: TRSAT, na brijegu na lijevoj strani Rječine, na mjestu liburnskog naselja TARSATE i RIJEKA, na obali, na mjestu rimske TARSATIKE. Ta je Rijeka utvrđeni gradić, zbijen unutar zidina s nekoliko obrambenih kula podijeljen na dva dijela: u gornjem je srednjovjekovni kaštel i crkva Sv. Vida (otuda naziv Flumen Sancti Viti) i donje pučko, trgovačko i obrtničko naselje među čijim je žiteljima uobičajen naziv Rika ili Rijeka. 

 

Na početku i potkraj XIV. st. Rijeka je u posjedu Devinske gospode, knezova Krčkih (potonji Frankopani), nakon toga u posjedu obitelji Walsee, a od 1466. Habzburgovaca. Tada je Rijeka imala oko 3000 stanovnika. 

 

Znatan ekonomski procvat počeo je u XVI. st. uz trgovinu željezom, uljem, drvom, vunom, stokom i kožom. U XVI. st. u gradu djeluje i tiskara s hrvatskim pismom - glagoljicom. Tada na lijevoj obali Rječine ispod naselja Trsat još nema naselja (Sušak), ono se oformljuje tek u XVIII. stoljeću. 

 

Zlatno doba riječke trgovine naglo slabi u drugoj polovici XV. st. Česte turske provale prekidaju prometne putove, kao i ratovi pretendenata na mađarsko prijestolje te dugotrajni sukobi Uskoka s Mlečanima. Smirivanje ratnih prilika započinje u drugoj polovici XVII. st.
Dolazak isusovaca u Rijeku, te osnivanje njihove gimnazije znatno unapređuje prosvjetno-kulturni život uz jačanje romanstva na uštrb hrvatskog jezika i glagoljice. Značajnu prednost riječka privreda počinje stjecati u XVIII. st. Tada je car Karlo VI. proglasio Rijeku slobodnom lukom, ali uskoro ojačala Mađarska kao dio Habzburške Monarhije počinje na Rijeku gledati kao svoj izlaz u svijet. Na prijelazu iz XVIII. i XIX. st. Rijeka je pod francuskom upravom, a nakon toga opet pod Austrijom. 

 

Burno XX. stoljeće 

 

U građanskoj revolucionarnoj 1848. grad je uključen u Bansku Hrvatsku te ban Josip Jelačić postaje guvernerom Rijeke. Borba za Rijeku između Hrvatske i Mađarske sve se više zaoštrava, a Hrvatsko-ugarskom nagodbom 1868. tzv. "riječkom krpicom" utvrđen je provizorij prema kojemu Rijeka dolazi pod neposrednu upravu Mađarske. Ona ju ubrzano razvija u svoj najveći pomorsko-lučki emporij. 

 

Nakon raspada Austro-Ugarske 1918. godine, Rijeka i Sušak su dio Države SHS sa sjedištem u Zagrebu, ali je ubrzo okupirana od Kraljevine Italije. S obzirom da Italija ranije nije tražila Rijeku, već ju je prepuštala Hrvatskoj, nastupa prijelazno razdoblje: D'Anunnzijeva okupacija 1919. te samostalna država Rijeka 1920., da bi 1924. ipak pripala Italiji. Rijeka ubrzano gospodarski propada i postaje periferni gradić. Sušak je uključen u sastav Kraljevine SHS sa sjedištem u Beogradu i ubrzano raste s osloncem na široko zaleđe. 

 

Rijeka je, uz susjednu Istru, prva u svijetu pružila otpor fašizmu te je u Drugom svjetskom ratu dio antifašističke fronte. Nakon talijanske kapitulacije 1943. godine Rijeku i Sušak okupiraju Nijemci i drže do 3.svibnja 1945. kad su oslobođeni. Zaključcima mirovne konferencije u Parizu 1947. godine, Rijeka je ponovo vraćena matici zemlji Hrvatskoj u okviru države Jugoslavije. Godine 1948. gradovi Rijeka i Sušak su udruženi u grad Rijeku, koji se ubrzano razvija u raznim oblastima. 

 

Nakon obnove Rijeka je preuzela funkciju glavne luke socijalističke Jugoslavije. U industrijskoj strukturi obnavljaju se tradicionalne riječke industrije: brodogradnja, tvornica papira, rafinerija nafte, proizvodnja brodskih uređaja i motora, koksara, industrija odjeće, hidroelektrane i termoelektrane. Tu je razvoj brodarskih poduzeća, a sutok pet magistralnih cestovnih prometnih pravaca prema Zagrebu, Ljubljani, Trstu, Puli i Zadru te željezničke pruge osiguravaju Rijeci razvoj tercijarnog sektora. 

 

Na prijelazu stoljeća 


Ekspanzivan društveno-ekonomski razvoj povećao je i broj stanovnika. Danas, Rijeka s okolicom ima oko 200.000 stanovnika. Paralelno s industrijskim razvojem, Rijeka je postala središte Zapadne Hrvatske (Istra, Hrvatsko primorje i Gorski kotar). Od početka šezdesetih godina izgrađuju se nove gradske četvrti, jačaju prigradska naselja. 

 

Ukratko, krajem XX. st. Rijeka je razvijeno urbano i industrijsko središte kao i središte raznih razvojnih inicijativa koje igraju važnu ulogu u ukupnom razvoju Republike Hrvatske. Postaje sjedište novoosnovane Riječko-senjske nadbiskupije i metropolije te sveučilišta. 

 

Hrvatske težnje za brzim približavanjem demokratskom i liberalnom obzoru zapadnog svijeta dovele su i do temeljitih promjena državnog i društvenog sustava. 1991. Hrvatska je samostalna i suverena država, a jugosrpska agresija bila je u Gradu posredno i svakodnevno prisutna, iako u Rijeci nije bilo oružanih okršaja kao dijela Domovinskog rata. Posljedica rata je stagnacija gospodarstva, preusmjeravanje na ratnu proizvodnju, pomoć u opskrbi bojišta širom Hrvatske. 

 

Mnoštvo je riječkih dragovoljaca na hrvatskim bojišnicama. Rijeka smješta i brine o mnoštvu prognanih iz ostalih dijelova Hrvatske. Demokratske promjene i okretanje tržišnom gospodarstvu dovode do znatnih promjena - buja političko-stranački život, započinju ulaganja privatnog kapitala u razvoj gospodarstva, u tijeku je pretvorba društvene imovine, što je rezultiralo i velikim brojem nezaposlenih, a Rijeka postaje središte Primorsko-goranske županije. 

 

Rat je potaknuo duhovni otpor nasilju, stvoreno je mnoštvo vrijednih znanstvenih i kulturnih dobara, postignuto mnoštvo sportskih uspjeha. Poginule, naravno, nitko ne može nadoknaditi, ali život se obnavlja i teče dalje kao i proteklih stotinama godina...