Dossier Rijeka
Sportski život Rijeke

Sportski život Rijeke

Dvadeset imena nalazi se na ploči koja je smještena na Trgu riječkih olimpijaca. Iza svakog imena stoji priča o sjajnoj riječkoj sportskoj povijesti, odnosno o olimpijskim i paraolimpijskim medaljama koje su svoj dom pronašle u Rijeci. Najveći broj tih medalja iskovan je u vodi. Godine 1900. u Parizu se vaterpolo našao na popisu olimpijskih sportova, i to kao drugi momčadski sport na olimpijadi, nakon nogometa. A kada su gradske medalje u pitanju, vaterpolo je sport broj jedan u gradu, čak je deset riječana kroz povijest osvajalo medalju u tom sportu. Svi su oni do olimpijada došli kroz Vaterpolski klub „Primorje“, koji je osnovan 1908. godine i od tada skuplja trofeje. Posljednjih nekoliko godina to radi u jednom od najljepših bazenskih kompleksa na svijetu, u kojem su smješteni i riječki plivači, plivačice sinkroniziranog plivanja i skakači u vodu. Bazeni na Kantridi dobitnici su brojnih svjetskih nagrada za dizajn, a o funkcionalnosti dovoljno govori podatak da ga svake godine za pripreme odabiru brojne svjetske reprezentacije u svim vodenim sportovima.

„Bio sam na mnogo bazena, ali ovaj je najljepši. Položaj je poseban, tik uz more.“ – Oussama Mellouli, plivač, zlato – maraton 10 km, bronca – 1500 m OI London 2012.

„U Rijeci mi je prekrasno, sve mi se jako sviđa, bazeni su odlični“ – Lotte Friis, plivačica, dvostruka svjetska pobjednica iz 2009. i 2011., bronca s OI Peking 2008.

Nedaleko od bazena nalazi se i riječki nogometni hram. U uskom prostoru između stijena i mora smjestio se Stadion Kantrida. Prema CNN-u, riječ je o jednom od deset najneobičnijih stadiona na svijetu, koji je prije nekoliko godina proslavio stoti rođendan. Na njemu igraju nogometaši „Rijeke“, posljednjih godina redoviti sudionici Europske nogometne lige. Rijeka je mjesto gdje je odigrana i prva nogometna utakmica u Hrvatskoj 1873. godine. Zanimljivo, za riječke je nogometne klubove 1905. igrao i tada 23-godišnji Fiorello La Guardia, koji je u gradu radio kao američki konzul, a kasnije je između ostalog bio i gradonačelnik New Yorka u tri mandata, a danas se aerodrom u tom gradu zove njegovim imenom. No La Guardia je samo jedno od poznatih imena koje se može povezati s nogometom u Rijeci, a današnja Rijeka nastupala je 1928. u talijanskoj seriji A pod nazivom „Fiumana“. Brojne svjetske nogometne zvijezde igrale su na Kantridi, a između ostalog i zahvaljujući i jednom od najdugovječnijih juniorskih nogometnih turnira – Kvarnerskoj rivijeri, koja se održava od 1953. godine.

Na riječke sportske objekte najljepši je pogled s mora, s kojim je sport u gradu toliko povezan, a pogled s kopna prema moru posebno je impresivan sredinom lipnja kada se održava „Fiumanka“. Jedriličarska regata tada Kvarnerski zaljev pretvara u regatno polje na pravoj jedriličarskoj fešti na koju svake godine doplove stotine jedrilica u zahtjevnu borbu s vjetrom i sekundama. U njoj sudjeluju regatni krstaši, ali i male amaterske posade i jedrilice. Za dobru zabavu dovoljno je imati dobru volju i jedro.

Jedriličari svoje sportski terene često dijele i s veslačima. Brojne veslačke regate često se održavaju na širokom prostoru ispred grada, a za sve njih zaslužan je Veslački klub „Jadran“, koji u Rijeci djeluje od 1922. godine. No veslači i jedriličari u zimskim mjesecima Rivu dijele i sa sportašima koje je inače moguće pronaći samo na velikim nadmorskim visinama – snowboarderima. Jednom godišnje za vrijeme natjecateljske sezone najbolji svjetski snowboarderi spuste se na more. „Carnival Snowboard Session“ jedno je od rijetkih snowboard natjecanja na svijetu čija je scenska kulisa more, brodovi i galebovi. Za potrebe tog natjecanja snijeg se dopremi s 20 minuta vožnje udaljenog skijališta Platak, zahvaljujući kojem Rijeka ima gotovo podjednak broj sportaša na zimskim i ljetnim olimpijskim igrama.

„Homo si teć“ najmasovniji je riječki sportski događaj. Ulična utrka središte grada pretvara u sportsku i rekreacijsku arenu. Najsporija riječka ulica Korzo tako se na jedan dan ubrza. Utrka „Homo si teć“ duga je nešto manje od tri kilometra i sekunde nisu važne, važno je sudjelovati i postati dio rijeke trkača ili hodača, ovisno o fizičkoj spremi. Metri i sekunde mnogo su važniji na polumaratonu, koji je i vrhunac manifestacije „Homo si teć“. Na njemu sudjeluju brojni vrhunski afrički dugoprugaši i vjerojatno su rijetki od njih čuli za najpopularniji riječki sport – boćanje.

Stari zapisi govore da je još 2500 godina prije Krista boćanje bilo jedna od temeljnih zabavnih igara u Egiptu. Kao i brojni drugi sportovi, i boćanje je u grad stiglo s mora. I dok je nogomet stigao parobrodom, boćanje je stiglo mnogo prije izuma strojeva. Svaki dio grada i naselja oko Rijeke možda i nema trgovački centar, no gotovo je svima zajedničko da imaju jog. Mjesta su to na kojima se okupljaju sve generacije i gdje se boće bacaju što bliže bulinu. U gradu i okolici ima čak 90 registriranih klubova, sa 1500 igrača. No broj onih neregistriranih boćara mnogo je puta veći. Boćanje je u Rijeci tako način života.

Dobra je vijest da na ploči od nehrđajućeg čelika s početka naše priče ima još dovoljno mjesta. Trg posvećen riječkim sportašima na kojem se nalazi i Sportski centar „Zamet“ dovoljno je velik i za neke nove ploče, no i ta sadašnja pa i buduća imena samo su mali dio bogate sportske povijesti grada u koji medalje nisu samo dolazile, nego su iz njega i odlazile zahvaljujući organizaciji velikih europskih i svjetskih natjecanja u brojnim sportovima.

Igor Rivetti