Dossier Rijeka
Ri gastro dani

Ri gastro dani

Mnogi će reći da je Rijeka najpoznatija po svom petom godišnjem dobu – karnevalu, ali pravi gurmani znaju da i preostala četiri godišnja doba nude prave užitke – one gastronomske!

Kao što svako godišnje doba ima svoju namirnicu, tako i svaka namirnica ima svoju sezonu kada dostiže vrhunac u kvaliteti. U želji predstavljanja najboljeg iz kvarnerskog kraja i najsjevernijeg dijela Mediterana, u organizaciji Turističke zajednice grada Rijeke, četiri puta godišnje održava se manifestacija pod nazivom Ri gastro dani. Tom prigodom riječki ugostitelji pripremaju jela tematski vezana uz sezonske, regionalne namirnice, poštujući tradicionalne recepture, koje svojom jednostavnošću i zdravom logikom poručuju da treba jesti hranu iz svog podneblja u skladu s prirodnim mijenama. Upravo su tada te namirnice najkvalitetnije, najukusnije i najzdravije! 

Osim očuvanja tradicije mediteranske prehrane naših starih, te njezina vraćanja u svakodnevna domaćinstva i jelovnike restorana, program Ri gastro dana obogaćen je dodatnim kulturnim, humanitarnim i zabavnim sadržajima, poput gastro-radionica i stručnih predavanja, humanitarnog Cooking showa, prigodnih čitaonica Gradske knjižnice Rijeka, likovnih radionica..., za male i velike, za mlade i one koji se tako osjećaju, za Riječane, domaće i strane goste. 

Samo izaberite svoje omiljeno godišnje doba ili više njih, dođite na Ri gastro dane i uživajte! 

Travanj/svibanj – Tjedan šparoga

Kraljevsko povrće, riznica zdravlja, hrana, lijek i afrodizijak... epiteti su kojima obožavatelji širom svijeta opisuju svoju opčinjenost šparogama, a od pamtivijeka je smatraju simbolom buđenja života i prirode. Šparoga (lat. Asparagus) se ubraja u najstarije samonikle kulture Mediterana, o čijoj ljekovitosti postoje tisućljetni zapisi. Za njezino snažno detoksikacijsko djelovanje zaslužna je aminokiselina asparagin, koja potiče čišćenje organizma od toksina nakupljenih tijekom zime i jačanje imunološkog sustava. 

U ostatku svijeta šparoge se uglavnom uzgajaju, dok u hrvatskoj kuhinji istinska naklonost pripada onoj divljoj, šumskoj, okusom intenzivnije aromatike i gorčine, te navodno bogatijom mineralima i vitaminima, zbog čega se preporučuje kao sastavni dio zdravog proljetnog jelovnika.

Šparoge, odnosno šparuge, kako ih ovdje nazivaju, dio su pučke tradicije, gdje se s njima živi jedno godišnje doba, u potrazi po strmim i teško pristupačnim padinama. Iako raste diljem Hrvatske, sezona joj je najduža upravo na sjevernom Jadranu, gdje je obilježje kvarnerske gastronomije, posebice u vrijeme Uskrsa, kao najava nadolazećeg života i povratka u vanjski svijet. Ta kršćanska ikonografija najviše dolazi do izražaja u gastronomskoj povezanosti šparoga i jaja –- u fritajama – uvriježenom načinu pripremanja te biljke u ovim krajevima. Izvrsno se nadopunjuje i s plodovima mora, posebice sa slatkoćom kvarnerskog škampa i ovčjom skutom, tvoreći prirodnu simbiozu Kvarnera na pijatu! 

Lipanj – Srdela je IN / Tjedan trešanja

Prema legendi, prvu je srdelu pojeo grčki bog Dioniz, ponudivši joj vječni život ako more zamijeni vinom u njegovu peharu, no ona ga je odbila rekavši: More je moj dom, a ja pripadam ribarima i primorskom puku na svim obalama, otocima i lukama, te mi je dužnost tažiti glad riba i ljudi! I tako bi. 

Srdela je miljenica ribara, nazivaju je kraljicom mora, jer othranila je mnoge generacije. Namirnice ne moraju biti skupe da bi bile zdrave, to potvrđuje upravo skromna plava riba, poput prečesto podcijenjene srdele, kao navodno masne ribe, iako je riječ uglavnom o nezasićenim masnim kiselinama (najpoznatije su omega-3), neophodnima za održavanje zdravlja, jer ih ljudski organizam ne može sam stvoriti, a riba iz otvorenog mora ima ih više od one iz uzgajališta. 

Srdela (lat. Sardina pilchardus) spada u skupinu sitne plave morske ribe iz obitelji haringi. Najveća su lovišta srdele zapadno Sredozemlje i naš Jadran, gdje je glavna ribolovna kultura. Može se loviti tijekom cijele godine, noću kada nema mjeseca, no navodno su najkvalitetnije svibanjske i lipanjske, posebice za soljenje. U tradicionalnim jelovnicima srdela je bila neizostavna, iako uvijek na glasu kao sirotinjska hrana, cijenili su je i bogati sladokusci, ali onu slanu, koja se dodavala jelima umjesto soli. 

Među prvo voće koje navještava ljeto ubraja se trešnja. Zahvaljujući visoku udjelu antioksidansa dospjela je na popis 25 namirnica koje usporavaju proces starenja, na trećem je mjestu među voćem po učinku snižavanja kolesterola u krvi, čime smanjuje rizik od bolesti srca, a antocijanin, koji joj daje jarku crvenu boju, protuupalnog je djelovanja. Svježe trešnje otklanjaju fizičku i umnu iscrpljenost, a kisele poboljšavaju raspoloženje. 

Kao biljka, spada u porodicu ruža, porijeklom iz Male Azije. Ovisno o sorti, trešnja dozrijeva u svibnju i lipnju, a u našim je krajevima najpoznatija ona najkrupnija i najsočnija – brtošinka, nazvana po pomorcu Brtošiću, koji ju je navodno prije stotinu godina donio iz Južne Amerike. Najukusnija je sredinom lipnja, upravo u vrijeme proslave Sv. Vida, zaštitnika grada Rijeke. 

Rujan – Tjedan liganja i smokava

U gastronomskom zapisu na kamenoj ploči iz 5. stoljeća prije Krista, slučajno pronađenoj u Ateni, među uklesanim plodovima morske trpeze spominju se mudre čarobnice, bogolike lignje, za koje se tvrdilo da proriču sudbinu samom Posejdonu, gospodaru podmorja i pučine.
Dokaz je to da se još od antičkih vremena uživalo u lignjama (lat. Loligo vulgaris), navodno najnježnijem pripadniku glavonožaca, i od svih njihovih vrsta u našim krajevima najcjenjenije kao hrane. Domaće priobalno stanovništvo lignje lovi većinom u jesensko-zimskom razdoblju, iako ih je tada manje ali su neusporedivo veće i ukusnije od ljetnih. Uz to, svježa lignja vrlo je zdrava, obiluje visokokvalitetnim bjelančevinama i mastima, te ostalim vrijednim mikronutrijentima, a potvrda njezine svježine je promjena boje na dodir, za što su zaslužni kromatofori. Lignja je nezaobilazan dio mediteranskog kulinarstva, s brojnim načinima pripreme, od sirove i na žaru do pirjane i pržene, a svojim oblikom pogodna je i za punjenje. 

Rijetko je voće o kojem postoji toliko legendi kao o smokvi, a u Bibliji je najviše spominjana od svih biljaka. Ovo rajsko voće, latinskog naziva Ficus carica, spada u najstarije kultivirane voćke, a uz maslinu i vinovu lozu najzastupljenija je biljka na Mediteranu. Ona je potvrda ekološki zdravog okruženja, jer samo u takvome uspijeva, otporna je na vremenske neprilike i odlikuje se prirodnim svojstvima za visoku i redovitu rodnost, pa je u narodu smatrana simbolom plodnosti i obilja. 

Smokva je vrlo cijenjena u pučkoj medicini zbog ljekovitosti, te u prehrani, jer je niskokalorična i hranjiva, a osim cijelog ploda jestivi su i njezini listovi. Mnogima je svježa smokva vrhunac užitka, iako i njezina sušena inačica ima svojih draži, a osim poslasticama daje punoću okusa i slanim jelima. Od nje se proizvodi i rakija, uz koju se u primorskim krajevima poslužuje posebno cijenjen smokvenjak – pogačica od sušenih smokava s dodatkom orašastih plodova, rakije i ljekovitog, aromatičnog bilja. 

Prosinac – Tjedan bakalara i čokolade

Bakalar (lat. Gadus morhua) je jedna od zasigurno najpoznatijih riba, koja je osvojila nepca širom svijeta jedinstvenim okusom i zanimljivom poviješću zamršenih puteva kojima je iz hladnog Sjevernog mora stigla na naše trpeze, te postala gastronomski kontinuitet koji stoljećima povezuje sjevernu i južnu Europu. 

Unatoč napretku tehnologije, tradicija prerade bakalara ostala je ista – uglavnom se suši na otvorenom oko tri mjeseca , te se tako može čuvati godinama. U pojedinim sredozemnim zemljama bakalar je postao nacionalno jelo interpretirano na bezbroj načina, te se jede tijekom cijele godine, dok se u Hrvatskoj udomaćio sušeni bakalar, kao simbol posta za božićne i uskrsne blagdane, uglavnom pripreman na dva načina: na bijelo kao namaz – in bianco, ili na crveno kao varivo s krumpirom – na mornarski. 

Bakalar spada u bijelu ribu, blaga okusa i izvrsna nutritivna profila, a zbog koncentriranja hranjivih sastojaka tijekom sušenja jedan kilogram sušenog bakalara ima istu energetsku vrijednost kao pet kilograma svježe ribe. Nema aditiva niti konzervansa i lako se probavlja, što ga čini zdravom i kompletnom namirnicom, a uz to u tijelu potiče sintezu serotonina – hormona zaslužnog za bolje raspoloženje, posebno dobrodošlog tijekom zimskih dana. 

Još jedna namirnica koja potiče osjećaj ugode već pri samoj pomisli na nju je, naravno, čokolada. Naime, nakon konzumiranja čokolade u našem se organizmu oslobađaju endorfini, takozvani hormoni sreće. A jedna kockica čokolade navodno sadrži jednaku količinu antioksidansa kao i čaša crvenog vina. Pri tome se misli na kvalitetnu tamnu čokoladu, s visokim udjelom kakaove mase (više od 70%). 

Čokolada se proizvodi od zrna kakaa, ploda drva kakaovca (lat. Theobroma cacao ili hrana za bogove ), tisućljetna joj povijest seže do Maja, starog naroda središnje Amerike, a glas o njoj u Europu je prvi donio Kolumbo. U gastronomiji se uglavnom koristi za pripremu slastica, ali zbog osebujna okusa gorka je čokolada izvrstan dodatak i slanim jelima. 

Zahvaljujući svojoj pomorskoj i trgovačkoj povijesti, Rijeka ima poveznicu sa čokoladom puno posebniju od samog uživanja u njoj. Naime, još davne 1896. godine otvorena je velika Riječka tvornica kakaa i čokolade, prva na području ovog dijela Europe, koja je proizvodila razne čokoladne poslastice, sve do pred kraj Drugog svjetskog rata, kada je zatvorena. Tragom tog slatkog dijela ovdašnje povijesti osmišljen je gradski suvenir – Riječka čokolada i praline, koje Vam, za razliku od klasičnih suvenira, sigurno neće skupljati prašinu, ako uopće i stignu do kuće! 

Sanja Krmpotić

Više informacija o manifestaciji Ri gastro - rigastro.visitRijeka.hr